Korienski Pravopis

(i neka neplanirana razmišljanja uz uhićenja HOS-ovaca u Kninu na dan Oluje)

Nije sliedeće samo moje razumievanje, nego i Družtvo Sv. Jeronima, koje okuplja književnike koji pišu korienskim pravopisom, te mnogi domoljubi u raznim staležima u Hrvatskoj, to tvrde (ali ja to ne ću znati tako liepo reći kao oni; gdje ste na Mreži?, ne nađoh vas da bih poveznicu na vas mogao ponuditi čtiocima, a ni ja nemam odakle bolje korienski naučiti pisati).

Ni Hrvatski govoreni jezik kakav je danas u širokoj uporabi u medijima nije doista Hrvatski jezik slobodan od jugoslavizama/srbizama, naprotiv, jako je njima obterećen, i iz dan u dan, od takvih snaga, novim subverzijama podvrgnut, ali sâm pravopis kojim se pretežito piše u Hrvatskoj, taj absolutno nije Hrvatski pravopis, nego jugoslavenski.

Pokoja uputa za one koji čitaju moje tekstove, prievode, i drugo.

U osnovi, čitate ih odprilike jednako kao da piše na poznatoj vam karađićici, ili vukovici (prema Vuku Stefanoviću Karađiću, onome koji je Hrvatsku vidio tek toliku koliko se krajolika sa Zagrebačke katedrale vidi), ili jugoslavečici kako biste je doista od milja mogli zvati... Dobro bi bilo da je počnete tako zvati. Istini bi odgovaralo.

Ali da pomognem onima koji žele razmotriti korienski pravopis.

Dva paragrafa iznad uporabljenu rieč "odprilike" nemojte pokušavati izgovoriti sa glasom "d". Ne! Tako se piše, ali ne i čita. Jer, Hrvati su viekovima imali uzrečicu:

"Piši za oči, a čitaj za uši!"

( Ali vâs tu uzrečicu, većinu vas, nisu učili. Učili su vas onu drugu, Vukovu, koju ne ću navoditi. Ne sliedite Stefanovića ni vukovicu niti išta jugoslavensko! )

Pa se stoga piše "od prilike", samo zajedno, jer je ta jedna rieč nastala iz te dvije rieči. Ali izgovara se za uši, onako kako je tu rieč prirodno pročitati, dakle: "otprilike".

To pravilo je vrlo često potrebno primjeniti pri čitanju tekstova napisanih korienskim pravopisom.

Kao što je odnieti, odgonetnuti, tako je i odpasti, jedino se prvo dvoje čita sa izgovorom glasa "d", a treće ne, nego se "d" koje se piše čita "t" ("otpasti").

Kako je izvući tako je i iztaknuti (ali se čita "istaknuti).

---

Još primjera:

biologija, korien biolog, g -> ž = bioložki, tako i psiholog, psiholožki, drug, družtvo, družtven. Čita se, naravno "biološki", "psihološki", "društvo", "društven". Znam da ogromna većina Hrvata nije, i to su komunisti hotimice činili, a neokomunisti --kojima su sve strukture i dalje prožete; posebno gospodare medijima...-- a neokomunisti nastavljaju činiti: držati Hrvate u neznanju, znam da ogromna većina Hrvata nije u školi, radi navedenih ova pravila učila, radi navedenih, ali to su pravila Hrvatskog pravopisanja.

Zagreb, Zagrebčan, Zagrebčanka, ali čita se kako je prirodno: "Zagrepčan(ka)". Tako jednostavno je to staro Hrvatsko pravopisno pravilo, koje je i prirodno, ali je umove premnogih, čak većine Hrvata, obuzela izključivost fonetskog pravopisa, te im je, iz, ranije, u jugoslaviji prvoj i drugoj, nametnutog/zapovjeđenog načina pisanja (išlo se i na robiju u komunizmu ako je tko pokušao korienski pisati), koji je sada samo glupa i bezsmislena navika, [te im je] smiešno, da, smiešno im je vidjeti normalno napisanu rieč: Zagrebčan, a uobće se i ne zamisle pred riečju nakaradno napisanom: Zagrepčan. Prvo im je smiešno, štoviše neke čak i razbješnjuje, a potonje ne dovode ni u pitanje... Nadam se da će barem ponekome od čtioca (čitaj: "štioca", kako naravno da se ne piše, jer dolazi od, trebao bih ovdje pomoć većih znalaca od mene, ali od čteti, čitati) sinuti malo jasnije u umu o ovolikoj nakaradnosti i gluposti uvriežene navike jugoslavenskog pravopisa.

Jednu činjenicu da vam pripovjedim. Mnogi ste čitali Šegrta Hlapića Ivane Brlić Mažuranić (uzgred budi rečeno, tko je taj slikopis --"film"--, snimljen prema tom djelu radio, učinio je podmuklu izdaju prema toj auktorici i nad tim djelom; tako se u Hrvatskoj nije govorilo, naglasci vjerujem da mòre naše dične pokojnike s one strane; jadna li je Hrvatska s takvim "filmskim" djelatnicima, bolje bi bilo da ostave tu profesiju; samo kvare...), mnogi ste čitali njezine "Zgode i nezgode Šegrta Hlapića". To je djelo pisano korienskim. Ono nije pisano onako kako je vama i vašoj djeci jedino bilo izključivo dostupno. Nego korienskim pravopisom.

Sve što je Ivan Gundulić, sve što je Ivan Mažuranić pisao, što je Ljudevit Gaj, Antun Mihanović, pisao, sve su to oni pisali korienskim pravopisom. A jezik se nije puno promjenio do danas, posebice ne od Ivane, Bana Mažuranića unuke, do danas. Nije se sigurno promjenio toliko da bi druga pravila bila potrebna za njegovo izgovaranje i pisanje.

Ali, nakon što se jugoslavija učvrstila, ona prva, sve tiskovine su prolazile kroz Srbsku cenzuru u Beogradu.

Uzalud je Ivana svoja djela pisala sva u korienskom pravopisu. Neki tamo stranci u Beogradu odlučili su da sve prjevedu na jugoslavenski pravopis, na (više-manje) ovaj isti pravopis kojim Hrvati, na žalost, uglavnom i danas pišu. I njezine su knjige, na njezino veliko ogorčenje i jad, objelodanjivane ("izdavane") na jugoslavenskom pravopisu.

Na isti način i u prvoj i u drugoj jugoslaviji (zemlja je to koja je trebala ostati u domeni fikcije, stoga je i pišem s priezirom) sva djela Hrvatskih pisaca --ona koja nisu bila cenzurirana--, te ostale tiskovine dospievala su do djece, mladeži, odraslih pisana/tiskana tom mrzkom vukovicom... Pa ste vlastitoga naroda pisce mogli jedino upoznati, te bilo što drugo čitati --što su vam i koliko dupuštali-- kroz te mučne filtre...

Ova objašnjenja o korienskom pravopisu pišem na dan proslave Oluje, na Dan Hrvatskih Branitelja, Dan Pobjede, Dan Domovinske Zahvalnosti 2017. godine poslije Krista.

I moram vam to reći: čini se da su uzalud i mnogi Hrvatski Branitelji položili svoje živote da našu Domovinu oslobode, kad i dan danas djela naših velikih pisaca naša djeca i dalje čitaju...

... na jugoslavenskom.

Naša djeca i mladež i dalje ta velika djela, kakva su i djela Ivanina, čitaju prjevedena na jugoslavenski pravopis...

Ima li tko od vas da je koje djelo Ivana Mažuranića u svojoj čitanki imao za svoje djetinje/mladenačke oči pisano u izvornom pravopisu, ili Ljudevita Gaja, ili "Liepa Naša Domovina" Antuna Mihanovića? Ne! učili su vas "Lijepu", ne "Liepu Našu Domovinu".

Dopustite mi ovdje digresiju. Hrvatu, da te pitam, znaš li da nije "Dunav" u izvornom stihu "Liepe Naše". Koja je rieka bila u tom stihu do negdje 1997. umjesto imena Dunav? Znaš li? Ime rieke "Dunav" je tu tek od te neke 1997. godine. Nije to izvorni stih Antuna Mihanovića!

Teci Savo, Dravo teci, ni ti _____ silu gubi

Ali vratimo se pravopisu, to, ako još ne znaš, saznaj sâm.

Uporaba Hrvatskog pravopisa nije stvar nerazumievanja, da bi korienski pravopis bilo težko razumjeti i naučiti. Jer sâm jezik se nije puno promjenio do danas, sve su rieči većine starih djela, a pogotovu jedne Ivane Brlić Mažuranić, i onako kako ih je ona pisala, a i onako kako su joj cenzori djela prjeveli (jedino su oni -- uz ie -> ije -- i nekoliko rieči iz njezinih djela zamjenili Srbskim izričajima), razumljive, a većina se i danas rabe.

Nekorištenju korienskog pravopisa i u slobodnoj Hrvatskoj nije razlog nerazumievanje. Nego je razlog u velikoj mjeri izdaja, ona je najveći razlog, jer je u sprezi sa strancima s iztoka držala vlastiti narod u neznanju. Ali u nekoj mjeri razlog je i tromost i lienost... te: kukavičluk.

Ne radi se ni o kakvoj novoj vrsti tromosti, slabosti i izdaje, već o istim onim nekakvim slabostima i izdajama iz kojih se slabiji ili strašljiviji ili potlačeniji, ili podmukliji i lošiji, Hrvati predadoše u drugu neku vjeru koje tada nije još bilo u ovim krajevima... Dalji neki narod te druge vjere bješe tada širio imperij svoj... Predadoše se u drugu vjeru da lahkši imaju život ovaj prolazni.

Isti takvi slabi ili pokvareni razlog su što narod ne vidi i ne zna, ni o samome sebi. Nastavi li ovaj narod u takvim slabostima i izdajama dalje, Vukova će možda i istinita postati... Oh kako je kratko kroz slab narod od Drine (tek da ti ipak dadem rješenje, rode neznalico) pa do na vidik Zagreba zemlje mu oteti...

A Predsjednica, i hvala Bogu da je imamo, Svetica prema izrodu i Josipoviću i Mesiću, a Predsjednica danas s Oluje, sa Kninske Tvrđe obećava istome tome (ne onom daljem i davnijeg imerija, nego ovom bližeg, kojega kralja zaslužno kaznismo, i od kojeg se, razoružani, nedavno oslobodismo), da će još obnoviti u ovoj krnjoj Hrvatskoj, istome narodu, koji se god od njih vratite žele, domove...

Kako možeš tako obećavati, Kolinda, kad se od 66% koliko je prije bilo, Hrvata, gleda li se po Ivi Pilaru, i tolikim drugim učenim nam pređima, da: Hrvata, što Katolika Hrvata, što Muslimana Hrvata, kad se od svih tih u otetomu području pod tog naroda vlašću, vratilo nije još nego možda neznatnih 2-3% ili koliko li posto? Kako možeš, Predsjednice? Bilo bi u redu da si obećala tako pod uvjetom da Srbi dupuste povratak u tzv. republiku srbsku... Ovako nije u redu... Do 2-3% sad tamo Katolika i Muslimana ima od 66% koliko ih je tamo prije ovog rata bilo...

Ali tako je i Hrvatski Državni Sabor mogao odpisati, eto, Drinu, kao da nije više, te kao da nikad nije ni bila, Hrvatska rieka. Ne, nego je Antun Mihanović projektirao Veliku Hrvatsku, a Josip Runjanjin uglasbio bojevnu... Valjda, po mnogim Hrvatima danas...

Sramim se slabosti i izdaje koji u mom narodu i dalje vladaju.

Ali upravo slušam na Novoj TV.

(govoritelj viesti Petar Pereža) Bilo je i incidenata, zar ne?

(izvjestitelj Andrija Jarak, inače i sâm Branitelj) Da, privedeno je sedam ljudi zbog remećenja javnog reda i mira i uzvikivanja Ustaškog pozdrava. Kako doznajem, među njima je, među privedenima je i ratni Zapovjednik XIX bojne HOS-a, pukovnik Marko Skejo. Oni su svi još uviek na izpitivanju u policijskoj postaji u Šibeniku, a nakon toga sliedi podnošenje prijave zbog remećenja javnog reda i mira. Manje više je to bio, rekao bih, jedini incident, osim još nekih neprimjerenih obilježja koje je policija oduzela. Ali valja naglasiti kako je danas bilo: nikad brojnije, nikad jače policijske snage u Kninu koje su u manje od minutu reagirale nakon što se dogodio ovaj incident.

I pitam se jesam li, u svojoj sliedećoj reakciji, prekršio koji zakon? Naime, ovo čuvši, izderao sam se, nimalo ugodno, na Plenkija. Da su bar tri-četiri etaže iznad/izpod mene i uokolo, ako im je prozor bio otvoren, onda i dalje, morali čuti.

Tko dobro prati događanja u Hrvatskoj, i tko razumije u kojoj je mjeri Hrvatska posrbljena (primjerice negdje svaki treći uposlenik na RTL-u, odjel viesti --samo to gledam odanle-- Srbin, počesto čak i uvezen iz Srbije; primjera inače brdo!), može se doista upitati: kakvo taj i njegov prvi pendrek domoljublje glume!?

Ti policajci koji su dole u Kninu HOS-ovce koji su umirali za Hrvatsku s pozdravom "Za Dom Spremni!", njih sedmoricu; nije jasno iz izvješća jesu li svi HOS-ovci, ali bit će da jesu kad je jedan od njih pukovnik Marko Skejo, zapovjednik XIX bojne HOS-a, Bojne Rafael Vitez Boban, ako sam dobro povezao; uzput: Rafael Boban, zapovjednik u II svj. ratu Crne Legije, nasljednik Jure Francetića kao zapovjednika Crne Legije, poznat je, kao i njegov predhodnik Jure, koji je bio u Slunju od nekog, ako se dobro sjećam iz ili dokumentaraca ili javnih daljovidničkih razgovora -- "talk show-a" -- ubijen, kroz lagano, višetjedno (mislim) umiranje, bez ili uz slabo liečenje u partizanskoj bolnici, 1943. (mislim), te bez mogućnosti zamjene za partizanske zarobljenike, od nekog Trbojevića (?); obojica, obojica, i Jure i Boban, poznati su bili po tome što ne samo da nisu zapovjedali zločine, nego su ih najstrože branili činiti; čak je jednom Jure kaznio počinitelje smrću strieljanjem, i naravno, osigurao stegu, "disciplinu".

Ali velim, ti policajci, dole u Kninu, koji su HOS-ovce uhitili, i pred kamerama u "maricu" sproveli, HOS-ovce koji su od 1991. do 1995., odlazeći većinom na najteža ratišta i izvršujući redovito najteže zadatke, ti policajci...

Da nije Božinović, koji je prije 1991. slao Zagrebčane, Hrvate (svjedočio Zvonimir Hodak, u Bujici, da je njega poslao) u... khm, khm, susjednu, khm, Bileću (Makedonija) na odsluženje vojnog roka, da nije to Božinović od sveg srdca pripravio posla za drage njegove krajišnike u Hrvatskoj Policiji -- u tzv. krajini jako vole u Hrvatsku Policiju, koja je uvelike Hrvatska samo imenom, puno Velikoj Srbiji odanog kadra na ključnim mjestima -- da nije to prvi pendrek od srca, za ljubav Plenkijevom velikom prijatelju Pupavcu, za te krajišnike u samo nominalno Hrvatskoj policiji, te žrtve-Branitelje pripravio, malo velikosrbima na dar, za utjehu radi proslave Oluje, naravno, predhodno ih tamo razporedivši?

Ne!, to su specialci, rečeno je bilo u nekim od viesti koje sam gledao... Ali gledam te policajce, ma nisu tî bili Hrvatski Branitelji, većinom sigurno nisu bili, u većini nema trunka ljubavi prema Hrvatskoj! Po svoj prilici iz kvota aboliranih pripadnika paravojski tzv. republike srbske krajine, većinom!

Neka me netko izpravi ako griešim...

Veli s Nove TV. Nikad manje ljudi u Kninu!... A kasnije opet izvješće o uhićenim HOS-ovcima.

Dok je najveća gužva vladala na sajmu braniteljskih zadruga, na središnjem trgu incident. Sedam osoba privedeno je zbog neprimjerenih Ustaških uzvika (razgovor je s nekoliko Branitelja svjedoka).

Samo su zapjevali pjesmu.

Što su pjevali?

Hrvatske pjesme su zapjevali.

Hrvatske pjesme su zapjevali, i naš Hrvatski pozdrav, ništa drugo.

Dečki su samo... i zapjevali jednu pjesmu, meni dragu.

Tu su se poklonili križu, poklonili se svojim mrtvima, svojim nestalima. XIX Bojna HOS-a koja nije ovdje uobće naškodila nikome.

HOS! Poklonite se pred HOS-om! Pokloni se pred HOS-om i ti, Plenki.

Prozrjet će te narod, ne ćeš trajati. Možeš još biti donekle prihvatljiv radi Krstičevića i Medveda i par dobrih ministara, ali ne diraj Skeju! Ne diraj HOS! To su sveti Hrvatski Ratnici, ponajbolji Hrvatski Branitelji, samo radi takvih Hrvatski Dom još bi mogao trajati!... Ne diraj ih, radi tebe ti velim!

Daleko ja otidoh u ramišljanjima...

Ne znam smiem li još dodati (ne grdim više nikog danas, to mi se događa ipak samo u afektu; kako god, moram podsjetit da Andreas Jurić, čini mi se, nije imao pravo na afekt, a grdio je Plenkija možda kao i ja jučer -- nepoznato je što je točno napisao, a posebice me zanima je li slobodan ili je još u zatvoru, naime Plenki ga je preko svog novog prvog pendreka bio dao zatvoriti; ja pak iz same činjenice da je taj Austrijski Hrvat nakon toga došao u Hrvatsku na ljetni odmor zaključujem da nije nimalo vjerovatno da je išta stvarno prietio Plenkiju--, jedino ja ne na njegovoj Facebook stranici, nego na stranicama moje Udruge)... Ne znam smiem li još dodati da je predivno bilo čuti kako je istog Dana Domovinske Zahvalnosti, Dana Pobjede, i Dana Hrvatskih Branitelja, navečer, Thomson, na koncertu na otvorenom u Slunju, pred najmanje 50,000 pretežito mladih Hrvata iz cielog svieta, prenošenom uživo na dvanaest lokalnih daljovidničkih kanala, Z1, Ri-TV, Srce... rekao iste one rieči radi kojih su pukovnik HV-a Marko Skejo i šestorica njegovih HOS-ovaca bili ranije odvedeni od tih pretežito Srbskih krajišnika infiltriranih u Hrvatsku policiju na saslušanje (kakvo saslušanje, vi mračne spodobe!? temeljem čega? starog Hrvatskog pozdrava s kojim na usnama su im suborci ginuli!? radi tog pozdrava!?) u Policijsku Postaju Šibenik.

Da, predivno je bilo navečer petog kolovoza čuti najslavnijeg Hrvatskog pjevača svih vrjemenâ, Marka Perkovića Thomsona, da staloženo i ponosno, nakon epske, ponosne, dramatične uvodne glasbe, jakim glasom prolomi:

"Za Dom!"... "Spremni!"

Pred najmanje 50,000 stvarnih slušatelja-gledatelja na licu mjesta, ponajviše Hrvatske mladeži, te više stotina tisuća gledatelja prienosa (potonji podatak još nepoznat, ako saznam dopunit ću ovaj tekst tim podatkom). Na koncertu su bili nazočni Hrvatski ministri Lovre Kuščević, Tomo Medved, te Župan Karlovačke Županije Damir Jelić i Župan Sisačko-Moslavačke Županije Ivo Žinić. Hvala im što su dostojnu proslavu Oluje u Slunju svojim dolazkom uveličali.

Koliko do korienskog pravopisa, upoznajte istinu o svom jeziku Hrvati, saznajte istinu o ovoj poviestnoj torturi nad vašim jezikom. I ne nastavljajte je. Počnite pisati korienskim pravopisom. I vratite se, u svemu, svojim korienima, i svome rodu vjerni budite.

---